Na basketu protiv reala,zapoceli smo priču sa čika Lazom oko odlaska u Bern.Nimalo jednostavna maršuta ako se uzme u obzir geografska širina i dužina sa koje potičemo,odnosno milo nam parče pasporta koji svi u svetu jedva čekaju da vide(natrćite se molim!)Kada prebrodimo prvu finansisku prepreku tako što kuma orobimo za 100 evropskih dinara ,pa za deo istih kupimo 5-6 boksova mallbora sa kojim pokrivamo troškove puta,i delimično alkohola,ostaje problem plave knjižice,za koji nažalost nemogu vam otkriti kako se rešavao....reče jedan carinik na Švajcarskoj granici: vas 7-7 pasoša....SVE RAZLIČITO....KAKO...KUDA....GDE STE SE UPOZNALI.....TERORISTI...neverica i izbezumljenost dotičnog pripadnika evropske unije kazuje više o nama nego i jedna istoriska ćitanka u zadnjih 60 godina od osnivanja kluba....nema tog dela sveta gde nestižemo za LJUBAV PREMA KLUBU....ali ali...
Sam dolazak u Beč,našoj prvoj stanici ka Bernu i odlasku kod starog,ludog Laze(koji opet ima nove komsinice-studentkinje iz Banjaluke,mali grad,sve se zna...)otpočeo je sa otvaranje kartona i slaganjem baklji u prevozno sredstvo....stiže i budući ranerbek američkog fudbala a u srcu crno bela ljudina i zajedno sa njim krećemo put aerodroma da sacekamo momka iz stokholma....pred aerodromskom zgradom u ritmu patizanovog marša ....mešamo neke bullove i šta već sve ne da bi bili poprilično „sveži“....polako polako se skupljamo...i idemo dalje....pored stadiona mišićnom senatoru(više nije jer arnold,je ukinuo sopstveno ime...) gde obavljamo zadnje nabavke litarskih piva u metal ambalaži...odlučujemo kojim rasporedom vozimo po ostatku Evrope....i šou može da počne.....naravno urnebes koji je bio na parkingu na pola puta necemo javno spominjati pogotovo ako se zna da umalo nismo upalili gomilu kamiona...ali kad te ponese NEMAMO BAKLJE PRSKALICE GORE,BUBNJEVI BUŠNI PESME SU NAM RUŽNE....JER MI SMO STOKA SA TRIBINE JUŽNE...i nastavljamo dalje...tour de bern...NS-bec-graz-salzburg-minhen-zurich-bern....i mi se vozimo...
Dolazak pred halu u Bernu,i ubijanje vremena trčanjem po atleskoj stazi,ispred hale u potrazi za pivom,prošao je ispračen dolaskom lastinog-eurolinesa....sa igračima i ljudima iz uprave..koji zastaju i neveruju videvši zastavu Novi Sad....
Ulazimo u halu,tu su Parižani,momci iz Ziriha i sa svih strana...
A tu su i simpatizeri....gle ,gle...da nisu delije!*
neprepuštajući ništa slućaju sa Parižanima posećujemo „tri prijatelja“koji brzinski uče partizanovu himnu, ništa strašno,nikakav problem ali...djavo nespava...
o meču je manje više sve rečeno,igra sjajna-sami sebe smo izbacili....a kada je to na tribini u hali pokušalo obezbedjenje sa nasim E**jem došlo je do prekida....o tome drugi put nesto vise....
rezultat takav kakav jeste,i zbogom Evropo,a pesma nek odzvanja "...NA KRAJU SVETA DA IGRA PARTIZAN ON NECE NIKADA OSTATI SAM..."